Zašto uvijek razmišljam o najgorem mogućem scenariju?
“Što ako izgubim posao?”
“Što ako se nešto dogodi mojoj djeci?”
“Što ako sam nešto pogriješio?”
“Što ako se razbolim?”
Ako ste se prepoznali u ovim pitanjima, niste jedini. Mnogi ljudi imaju osjećaj da im misli neprestano traže moguće opasnosti i probleme. Čak i kada je sve u redu, um kao da neprestano traži razlog za brigu.
Takav način razmišljanja često nije svjestan izbor. Mozak pokušava predvidjeti moguće prijetnje kako bi nas zaštitio. Problem nastaje kada se taj sustav upozorenja nikada ne isključi.
Osoba tada provodi mnogo vremena analizirajući situacije koje se možda nikada neće dogoditi. Razgovori se vrte u mislima iznova i iznova, odluke se preispituju, a budućnost postaje izvor stalne zabrinutosti.
Ponekad ljudi misle da će ih takvo razmišljanje zaštititi od neugodnih događaja. Ako unaprijed predvidim sve što bi moglo poći po zlu, možda ću biti spremniji. Međutim, u stvarnosti se najčešće događa suprotno – što više razmišljamo, to smo napetiji i manje sigurni u sebe.
Takav obrazac može dovesti do osjećaja iscrpljenosti. Um je neprestano aktivan, tijelo ostaje u stanju pripravnosti, a opuštanje postaje sve teže. Često se javljaju problemi sa spavanjem, teškoće koncentracije i osjećaj da nikada ne možemo potpuno predahnuti.
Važno je razumjeti da iza stalne zabrinutosti često ne stoji slabost, nego potreba za sigurnošću. Mnogi ljudi koji razmišljaju na ovaj način tijekom života su naučili da moraju biti oprezni, predvidjeti moguće probleme ili preuzeti odgovornost za sve oko sebe. Takvi obrasci mogu biti korisni u određenim situacijama, ali s vremenom mogu postati izvor kronične napetosti.
U psihoterapiji ne pokušavamo „ugasiti“ misli niti ih na silu zaustaviti. Umjesto toga, istražujemo što one znače, odakle dolaze i zbog čega su postale toliko snažne. Kada bolje razumijemo vlastite obrasce razmišljanja, lakše ih je postupno mijenjati.
Cilj nije živjeti bez briga – to nije moguće. Cilj je razviti osjećaj da možemo podnijeti neizvjesnost bez potrebe da neprestano zamišljamo najgore moguće ishode.
Ako primjećujete da vas zabrinutost prati veći dio dana, da teško isključujete misli ili da osjećate kako vam oduzimaju energiju i mir, možda je vrijeme da zastanete i zapitate se:
Štitim li se ovim mislima ili me one zapravo udaljavaju od života koji želim živjeti?
Ponekad upravo odgovor na to pitanje predstavlja prvi korak prema većem osjećaju sigurnosti, povjerenja i unutarnjeg mira.