Zašto ne mogu zaspati kada sam umoran?

Ležete u krevet umorni. Tijelo bi željelo odmor, ali misli kao da tek tada počinju raditi.

Prisjećate se razgovora od toga dana, razmišljate o obvezama koje vas čekaju sutra ili zamišljate različite scenarije koji se možda nikada neće dogoditi. Pogledate na sat. Prošlo je pola sata. Zatim sat vremena. Što više pokušavate zaspati, san kao da je sve dalje.

Mnogi ljudi koji imaju poteškoće sa spavanjem ne bore se samo s nesanicom. Bore se i s frustracijom, brigom i osjećajem da će sutra biti još umorniji. Upravo taj strah od nespavanja često dodatno otežava usnivanje.

Nesanica nije samo problem noći. Ona često utječe na cijeli dan. Nakon loše prospavane noći osjećamo se iscrpljeno, teže se koncentriramo, razdražljiviji smo i imamo manje strpljenja za svakodnevne izazove. Ako takvo stanje traje dulje vrijeme, može početi utjecati na raspoloženje, odnose i kvalitetu života.

Zašto se to događa?

Kada smo pod dugotrajnim stresom ili anksioznošću, naš organizam ostaje u stanju povećane budnosti. Iako smo fizički umorni, mozak i dalje “dežura”. Kao da ne dopušta tijelu da se potpuno opusti jer procjenjuje da još uvijek postoji nešto što zahtijeva našu pažnju.

Zbog toga mnogi ljudi kažu da su umorni cijeli dan, ali čim legnu u krevet – potpuno se razbude.

Ponekad pokušavamo nadoknaditi san ranijim odlaskom u krevet, duljim spavanjem vikendom ili drijemanjem tijekom dana. Iako to kratkoročno može pomoći, dugoročno ponekad dodatno narušava prirodan ritam spavanja.

Važno je znati da nije svaka neprospavana noć razlog za zabrinutost. Svatko povremeno lošije spava, osobito tijekom stresnih razdoblja. Međutim, ako poteškoće traju tjednima ili mjesecima, vrijedi istražiti što ih održava.

Psihoterapija može pomoći kada su problemi sa spavanjem povezani sa stresom, anksioznošću, kroničnom zabrinutošću ili emocionalnim opterećenjem. Umjesto da se usredotočimo samo na san, zajedno istražujemo što vaš organizam pokušava poručiti kroz nesanicu.

Osim psihoterapije, korisnima se mogu pokazati tehnike disanja i opuštanja, uspostavljanje redovitog ritma spavanja, smanjenje izloženosti ekranima prije odlaska na počinak te boravak u prirodi tijekom dana. Naš organizam voli ritam, predvidljivost i osjećaj sigurnosti.

Možda vam se čini da je problem samo u tome što ne možete zaspati. No vrlo često nesanica nije uzrok, nego posljedica dugotrajnog stresa, zabrinutosti ili emocionalnog opterećenja.

Kada se um postupno umiri, tijelo ponovno pronalazi ono što prirodno zna raditi – odmoriti se.

San nije nešto što možemo prisiliti. On dolazi onda kada se naš um i tijelo ponovno osjete dovoljno sigurnima da mogu pustiti kontrolu.